Južina se sprema.....

Putovanja: Kalifornija prvi dio


By pachanga07

Anza Borrego Desert State Park se nalazi u Južnoj Kaliforniji i najveći je state park u Kaliforniji. Lociran je na istočnoj strani općine San Diego te je udaljen otprilike 2 sata vožnje od San Deiga, Riverside-a, te Palm Springs-a.
Ime mu potječe od Španjolskog istraživača Juan Bautista de Anza te Španjolske riječi Borrego što u prijevodu znaci divokoza. Borrego je također i naziv za najveći grad u Anza Borrego parku. Gradić Borrego Springs koji broji 3500 stanovnika je poprilično designiran za osobe starije životne dobi. Veliki razlog je i temperatura koja zimi ne pada ispod 15 stupnjeva celzija ali se također ljeti dize i cak do 55 stupnjeva iznad nule.




By pachanga07

Sa 804 kilometra kvadratna Anza Borrego park je idealna lokacija za pješačenje i istraživanje krajolika. Naime svaki posjetioc parka ima priliku vidjeti brojne lokalne životinje koje su specifične za ovo područje. ( ptice trkačice, pustinjske lisice, iguane, divokoze, kojote i naravno zmije)



By pachanga07

Krajolik je tipičan za pustinjske dijelove zapadne Amerike, prepun kaktusa te stabala occotila ali cak i nama poznatih agava.



By pachanga07

Naime ovo podrucje je i popularno kod redatelja iz Hollywooda te je bilo domaćin snimanja brojnih filmova s pustinjskim krajolikom poput Mumije, Kralja Škorpiona, Dosjea X te posljednjeg u nizu filma Odlazak U Divljinu pod direktorskom kapicom poznatog Sean Penna kojeg sam tom prilikom cak i imao priliku pobliže upoznati.


By pachanga07

Naime ovo podruje je idealno za pustolovne duše sklone nekim umjetničkim hobijima, poput moje fotografije. Ideje za slikavanje su nepresušne. Svaki metar pustinje nosi neki novi izazov. Međutim mnogi su bili neoprezni te krenuli u te pohode samo s sunčanim očalama i voljom za hodanje te su ostali bez samog života. Naime rendzeri u parku te domaće stanovništvo savjetuju svakom tko se odluci uputiti u nepoznate krajolike ove pustinje da obavezno ponesu minimalno 5 litara vode te mnoge vitamine, jer cak i oni najiskusniji mogu podleći opakoj pustinji.


Zaključit ću ovaj uvodni dio Kalifornijskog putovanja s ove dvije prekrasne fotografije jednog od mnogih kanjona koji nalikuju svom mnogo većem i poznatijem bratu zvanom Grand Canyon. Naime vidljive crte na pješčanom kanjonu upozoravaju nas na starost i promjene samog krajolika koje traje stotinama ako ne i tisućama godina.


By pachanga07


By pachanga07

Mnogi ljudi zimu vole provesti zamotani u nekoliko slojeva odjece, ili mozda pokriveni s nekoliko toplih pokrivaca u krevetu. Nemojte me shvatit krivo, ja sam isto jedan od tih ljudi ali ovih dana mi se cinilo da je super trenutak za osvajanje jednog planinskog vra.
Naime otišli smo na uspon do vrha Sv. Jure. Sigurno ste mislili da sam toliko lud da idem na Biokovski Sv Jure na minus 15 i pola metra snijega. Ne, nisam toliko odvažan, pa sam odlucio osvojiti jedan malo manji vrh u Dalmaciji.
Planina Perun se nalazi 10ak kilometara juzno od Splita i bila je idealan izlet u ovo hladno doba.
Pri izlasku iz kreveta su me iznenadile prve pahulje snijega koje su dosle cak i do nas uz more. Mozda je to bio znak da se ne dizem i da uzivam u toplom krevetu ali eto ipak pobijedila je volja...

Pa da vidimo kako je sve to izgledalo




Lijepo vrijeme se napokon pokazalo kad smo dosli do vrha ali snazna bura koja je puhala i dalje je nosila jos uvijek koju pahulju snijega...





Na putu prema vrhu Sv. Jure naisli smo na staro selo zvano Stara Podstrana. Naime Stara Podstrana je dobila poticaj od drzave da se organizira kao etno eko selo. Sami pogled prema svim otocima od Braca, Solte pa sve do Hvara i Visa ostavlja posjetitelje bez daha, ali sam pogled na Split je velicanstvena prigoda da se zaista uziva u pogledu. Nadam se da ce Podstrana a i ovaj kraj uskoro dobiti prvo eko selo.



Uz nas je cijelim putem bio i nas vodic koji je uvijek bio u pripravnosti ukoliko bi nam se suprotstavila neka planinska zivotinja.




Dolazak na vrh je bilo pravo olaksanje, ali sva bol se izgubila kad smo pogledali prema jugu i otocima ali i prema Splitu koji se velicanstveno prostirao na zapadu..




Crkvica Svetog Jure je ponosno stajala na vrh i docekavala sve posjetitelje dugi niz godina. Naime u blizini crkvice je pronadena nekolicina Ilirskih grobova koja datiraju sve do 7 stoljeca i dolaska Hrvata na ovo podrucje. U tom a i sljedece vrijeme ova lokacija je bila koristena za donosenje vecine odluka tadasnjeg kneza Poljicke Republike..




Tmurni oblaci puni snijega su nam se opet priblizili te nam dali znak za odlazak u podnozje. Sveti Jure je ostao za nama spreman za docek nove grupe avanturista....

Sto reci o Dubrovniku o kojem je sve vec zasigurno negdje napisano.
Smjesten na smom jugu Republike Hrvatske Dubrovnik je jedan od izoliranijih sredina u nasoj drzavi.
Grad (kako mu stanovnici tepaju) sa dugom proslosti i jos uzbudljivijoj buducnosti je stvarni biser na mediteranu.
Medjutim pogled na Grad tokom cijele godine je znatno drugaciji od slika koje vidimo tokom ljetne sezone kad je citavi grad prepun nasih dragih turista.

Dajem vam moj pogled na zivot u Gradu.....

Jugo je je topli i vlažni vjetar, koji se javlja uz oblačno i kišovito vrijeme, a razvija visoke valove. Iako je najčešće u hladnim dijelovima godine, može puhati i ljeti. Na južnom Jadranu najčešće se javlja od početka jeseni pa do kraja zime, a na sjevernom od kraja zime do početka ljeta. Zimi jugo traje do devet dana, a katkada i do tri tjedna s prekidima, a ljeti u većini slučajeva ne duže od tri dana. Brzina puhanja juga se kreće od 10 m/s do 30 m/s i nikada ne zapuše iznenada, svoju snagu postiže tek nakon 24 do 36 sati puhanja, a olujnu jakost u pravilu postiže tijekom trećeg dana od početka puhanja. Češće i snažnije se pojavljuje na južnom dijelu Jadrana nego na sjevernom. (Wikipedia)

A ovako Jugo u Dubrovniku izgleda iz prve ruke..

Jugo u Dubrovniku 24.01 2007

Nakon godinu dana bezuspješnog traženja lozinke, odlučeno je da se kreira novi blog i copy-paste tehnikom prebaci stari dio. Hvala bogu da je to samo jedan post.
Da se opet predstavim, ja sam netko tko voli slikavati. Volim dijeliti svoje pustolovine s drugima u obliku slike, jer ipak znamo onaj klišej da slika govori tisuću rijeci.
Pa da pocnemo!!